21 pro Božićni običaji
Dragi naši učenici i roditelji,
želimo vam svima sretan Božić i 2024. godinu, te puno zdravlja i mira. Božić je poseban blagdan u kojem je naglasak na obitelji i zajedništvu. Zbog toga vam donosimo tekst o božićnim običajima u obitelji našega učenika:
Božićni običaji u mojoj obitelji
Mateo Lukić, 1.2
U mome domu pripreme za Božić kreću četiri tjedna prije izradom adventskog vijenca na kojemu su četiri svijeće. Te svijeće predstavljaju nadu, mir, ljubav i radost. Moja majka i otac tada započinju priče o Božiću, tradiciji i običajima, a mi djeca ih veselo slušamo i uzdišemo jer znamo da će u kući biti puno smijeha, pjesama, molitvi i zajedništva. Mama tada priča o blagdanima kao stvaranju trenutaka koje ćemo zauvijek pamtiti. Tada počinju i zornice koje su duhovno bogatstvo. Crkva je u blizini našega doma. Mojoj majci i ocu u vrijeme njihova djetinjstva crkva nije bila blizu i morali su pješačiti i po nekoliko kilometara. Zime su bile hladnije i nisu imali uličnu rasvjetu jer su živjeli na selu. Otac je govorio kako su često padali u snijeg. Prva osoba u koloni je nosila svjetiljku, a zadnji nije ništa vidio. Unatoč tome, nikome nije bilo teško ustajati i ići jer običaj je nalagao da se na zornice ide kako bi se duhovno pripremili za Božić. Mi djeca posebno slavimo 6. prosinca – Svetog Nikolu kada s majkom ukrašavamo čizmice, slušamo i pjevamo božićne pjesme dok otac u radionici izrađuje jaslice. U moje majke je običaj bio drugačiji. Ona je prala i stavljala čizmice na prozor pa su joj se jednom zgodom tako i zaledile, a ujutro je morala ići u školu. Nekada djeca nisu imala više od jednog para čizmica. Moja majka je kroz smijeh nabrajala kako je od Sv. Nikole dobivala orahe, par bombona, jabuku i naranču. Time nam je dala do znanja da se bogatstvo ne krije u materijalnim dobrima, već u duhovnoj čvrstoći i vjeri. Nakon Sv. Nikole dolazi Sv. Lucija 13. prosinca i tada sijemo pšenicu u zdjelice i svaki dan gledamo čija će pšenica biti ljepša i gušća do Božića. U obitelji moga oca običaj za Sv. Luciju je bio da djeca s majkama tuku i čiste orahe i pripremaju ih za kolače. Uoči badnjice otac uvijek vani peče na ražnju pečenicu jer se za badnjicu posti i tada se ne može peći. Brat i ja s ocem pečemo i pjevamo, a majka i seka mijese štrudle, saljnjake, od oraha prave kuglice i druge kolače. Ujutro na badnjicu ustajemo, čestitamo si međusobno, a otac tada priča kako je bilo u vrijeme kada je on bio dijete. Tada su oni išli s ocem u šumu u potragu za najljepšom jelkom za kićenje, a po povratku bi nakidali dosta hrastovih grana, dijelili ih po kućama, pjevali svete pjesme, čestitali badnjicu i dobili pokoji novčić. Nama djeci uvijek oči zasvijetle dok zamišljamo kako je to bilo lijepo. Danas više toga običaja nema. Moja obitelj je iz druge države doselila u Hrvatsku i trudimo se naučiti običaje države u kojoj živimo. Otac i majka nas nastoje učiti i običajima kojih su se oni držali. Sada na badnjicu ne idemo po susjedstvu čestitati, već to radimo u krugu obitelji. Sastavljamo i kitimo umjetni bor dok majka mijesi domaći kruh i pravi posni grah na gusto kao salatu. Otac sam peče ribu, a majka se smije i govori kako je nekada bilo bez ribe, ali je bilo slatko i lijepo. Otac unosi završene jaslice koje postavljamo ispod bora kojem se divimo. Bor se sjaji od kuglica i lampica. Otac majci sa sjetom tada govori kako su kao djeca sami izrađivali ukrase od ukrasnog papira i kopušine koje bi s bombonima stavljali na bor. Nakon ukrašavanja bora, sjedamo zajedno svi za stol i večeramo baš kako se to i nekada radilo. Otac pali svijeću na stolu, majka počinje molitvu, a mi djeca je pratimo odgovorima. Večeramo uz radovanje polnoćki. Otac se prisjetio kako je nekada bio običaj nasjeći suhovine i uz kapljicu šljive bi išli i po osamnaest kilometara na polnoćku. Poslije polnoćke bi se omrsili suhovinom, igrali kolo uz šargiju, pjevali bi i slavili Isusovo rođenje. Iako su nam danas ti običaji daleki, trudimo se očuvati ih makar u sjećanjima. Kod nas se pod bor ne stavljaju veliki pokloni, već mali jer nas roditelji uče da se radujemo malim stvarima.