24 svi Ponos naše škole i struke – Leon Grabar i Mark Paurević
Zadnji tjedni nastave obično donose kojekakve vrste obaveza. Odlazak „trećaša“ u neke nove privatne i profesionalne pobjede je važan životni događaj za njih, ali i za nas nastavnike koji smo ih tri godine pratili u svim školskim zgodama i nezgodama. Treba snage i strpljenja za ispratiti još jednu generaciju koju smo gledali kako raste i kroči u odrasli život. Dok su otkucavali zadnji sati u školskim klupama, ugodno nas je iznenadio e-mail koji je stigao na našu adresu od gospođe Ane Bartoniček:
Poštovani ravnatelju,
obraćam Vam se s iskrenom željom da izrazim veliku zahvalnost i pohvalu dvojici Vaših učenika – Leon Grabar i Mark Paurević iz razreda 3.3 (smjer automehaničari i autolimari), koji su jutros pokazali iznimnu humanost, stručnost i odgoj kakav se danas rijetko viđa.
Naime, dok su čekali autobus za školu, moj automobil je stao zbog praznog akumulatora. Bez oklijevanja su mi priskočili u pomoć, odgurali vozilo na sigurno mjesto, otišli do obližnje benzinske postaje po novi akumulator, sami ga ugradili i time mi omogućili da nastavim svoj dan bez većih problema.
Pritom su bili izrazito pristojni, susretljivi i spremni pomoći potpunom neznancu – uistinu su me dirnuli svojim ponašanjem. Nažalost, zbog pomoći meni zakasnili su na nastavu, konkretno na ispravak ocjene iz engleskog jezika.
Molim Vas da ih pohvalite i, ako je moguće, nagradite – jer su svojim postupkom i ponašanjem pokazali da su kvalitetni, empatični ljudi.
Hvala što ste dio njihova odgoja i obrazovanja.
S poštovanjem,
Ana Bartoniček, mag.iur.
Ma zapravo, nije nas e-mail iznenadio, nego nam je još jednom potvrdio da u vrlo izazovnim vremenima ponosno odgajamo i obrazujemo dobre mlade Ljude i vrijedne članove zajednice. Leona od prvog razreda znamo kao razigranog i brbljavog, a Marka kao samozatajnog i ustrajnog. Obojica su izrasli su pristojne i radišne mladiće koji su uspješno priveli kraju obrazovanje u odabranim zanimanjima. Dijeli ih još gotovo mjesec dana do obrane završnoga rada kao zadnje etape srednjoškolskog doba.
U petak prije vrhunca „norenja“ Leon i Mark su sa smiješkom odvojili vrijeme za kratki razgovor:
K: Leone i Mark, Škola je dobila dopis od gospođe kojoj ste pomogli u kojem vas pohvaljuje zbog svega što ste učinili, ali i zbog vaših ljudskih kvaliteta. Možete li ispričati što se događalo u gradu tog petka 16.5.2025. dok ste čekali bus na Fiumari?
L: Gospođa nije mogla upaliti auto. Mark i ja smo utvrdili pregledom vozila i otklanjanjem sumnje u druge moguće kvarove da jedini problem može biti u akumulatoru, odnosno bateriji. Odlučili smo joj ponuditi da ćemo mi riješiti kvar zamjenom akumulatora. Otišli smo na obližnju benzinsku pumpu, kupili, donijeli i zamijenili akumulator. Gospođa nas je dovezla potom do škole i nagradila nas. To je to ukratko J
K: Vi ste dakle bili na putu prema školi kad se to sve dogodilo?
L i M: Pa da. Trebali smo obojica ići ispravljati ocjene iz engleskog jezika.
M: Ja sam ispravio ocjenu, a Leon nije stigao jer smo kasnili.
L: Popravili smo zato auto. Profesorica je imala razumijevanja i dala mi je priliku na početku ovoga tjedna. Uspio sam sve ocjene ispraviti J
K: Vratimo se malo još na kvar automobila. Vi ste bili slučajni prolaznici ili vas je netko zvao znajući koja su vaša zanimanja kad je automobil stao?
L: Bili smo slučajni prolaznici. Stajali smo na autobusnoj stanici na Fiumari i čekali smo prvi bus koji ide prema školi kako bismo stigli na zakazani termin za ispravljanje ocjena iz engleskog jezika. Tada je gospođi na glavnoj prometnici stao automobil.
M: Odgurali smo ga i na taj način smo prvo riješili problem sigurnosti u prometu.
L: Time smo prvo izvukli automobil iz opasne situacije zbog prometa koji je tamo neprekidan i uvijek se mogu dogoditi neželjene situacije po pitanju sigurnosti.
K: Dakle, prvo ste na umu imali zaštitu drugih sudionika u prometu, a potom i zaštitu na radu u smislu da osigurate uvjete u kojima možete pregledati vozilo, utvrditi kvar i otkloniti ga?
L i M: Da, prvo smo se morali pobrinuti da, koliko je to moguće, ne dođe do još većih problema.
K: Vi ste sada završili treći razred i danas vam je zadnji nastavni dan ukoliko se ne odlučite možda za nastavak formalnog obrazovanja kroz upisa četverogodišnjeg programa s polaganjem razlikovnih ispita. Ostaje vam još obrana završnoga rada u lipnju.
L: Da.
K: Imate li već osigurana radna mjesta ili ste u potrazi za poslom?
L: Pa, nemam osigurano radno mjesto još, ali sam u potrazi.
M: I ja također.
K: Planirate li ostati u svojoj struci ili se možda prekvalificirati?
M: Planiram ostati u svojoj struci.
L: I ja dobrim dijelom planiram ostati u svojoj struci.
K: Razmišljate li o nastavku školovanja?
L i M: Sad ne, ali svakako je za razmisliti za dalje.
K: Još par pitanja o izboru vaših zanimanja …
L: Ja sam autolimar.
M: Ja sam automehaničar.
K: Što je utjecalo na vaš izbor zanimanja i odabir baš Strojarske škole?
L: Oduvijek me zanimaju automobili i motori. Sve što je vezano općenito za vozila me oduvijek zanimalo. Baš zbog toga sam i upisao Strojarsku školu. Vidio sam se u budućnosti u radu na vozilima.
K: A ti Mark?
M: Isto me oduvijek zanimaju automobili. Odmalena sam htio biti automehaničar i htio sam se upisati u to zanimanje po završetku osnovne škole.
K: Jeste li zadovoljni odabirom?
L i M: Da.
L: U školi bih volio da se prošire vježbe u području autolimarije. Autolimarija je jako opširna i zanimljiva. To je moj osobni stav. Volio bih da se u to zanimanje upisuju oni koje baš zanima rad i vole automobile. Općenito sve što je vezano za vozila. Autolimari imaju priliku naučiti dosta toga i u području automehanike. Školski praktikum bi trebalo malo bolje opremiti za autolimariju. Nastava mi je bila zanimljiva, ali može biti još bolje. Ono što vidimo i naučimo u praktičnom dijelu školovanja je neprocjenjivo.
M: Isto bih više praktičnog rada na vježbama u praktikumu. Imamo dobro opremljen praktikum i bilo bi super kad bi bilo još više praktičnog rada u školi, pogotovo na autodijagnostici. Kad bi se teorija i praksa što više spajale …
L i M: Bilo bi super kad bi učenici koji se školuju za autolimare imali više mogućnosti pogledati u školi i raditi neke vježbe. U teoriji je sve dobro objašnjeno i jasno je, ali je drugačije kad možeš stvarno nešto svojim rukama napraviti. Na taj način ostane više i u mozgu i u rukama. Na praktičnoj nastavi sam najviše naučio i iskusio i ne može se mjeriti s ičim.
Momci, zahvaljujemo vam od srca na razgovoru. Nema sumnje da je svijetla budućnost pred vama.
